Psalms 4

1Kad te zovem, čuj me, Bože, pravdo moja! u tjeskobi daj mi prostor; smiluj se na me i usliši molitvu moju.

2Sinovi čovječiji! dokle će slava moja biti u sramoti? dokle ćete ljubiti ništavilo i tražiti laži? 3Znajte da Gospod divno čuva svetoga svojega; Gospod čuje kad ga zovem.

4Gnjeveći se ne griješite; razmislite u srcima svojim na posteljama svojim, i utolite. 5Prinesite žrtvu za pravdu, i uzdajte se u Gospoda.

6Mnogi govore: ko će nam pokazati što je dobro? Obrati k nama, Gospode, svijetlo lice svoje. 7A meni si dao u srce radost veću nego što je oni imaju, kad im rodi pšenica i vino. Ja mirno liježem i spavam; jer ti, Gospode, sam daješ mi te sam bez straha.

8